U Crnoj Gori su 15. aprila 2018. godine održani Predsjednički izbori, treći od obnove nezavisnosti, na kojima je 533.113 građana imalo pravo da bira šefa države. Oni su mogli da biraju nekog od sedam kandidata i to: Marka Milačića (kandidat Prave Crne Gore); Mladena Bojanića (kandidat Demokratskog fronta, Demokrata Crne Gore, Socijalističke narodne partije i Građanskog pokreta URA); Hazbije Kalača (kandidat Stranke pravde i pomirenja); Vasilija Miličkovića (predstavnik Grupe birača “Građanska akcija” i Partije penzionera, invalida i restitucije); Dobrila Dedeića (predstavnik Srpske koalicije); Draginje Vuksanović (kandidatkinja Socijaldemokratske partije); i Mila Đukanovića (kandidat Demokratske partije socijalista). Na izbore je izašlo 340.462 birača a najviše glasova je dobio kandidat DPS-a koji je osigurao pobjedu u prvom krugu.

Ovi izbori su organizovani u atmosferi dugotrajne političke krize i bojkota parlamenta koji traje od prošlih parlamentarnih izbora. Izbore su pratili međunarodni posmatrači njih 333 kao i domaće nevladine organizacije. Od domaćih nevladinih organizacija izbore su posmatrali Centar za monitoring i istraživanje (CEMI) i Centar za demokratsku traziciju (CDT) koje su posmatrače imale na gotovo svim biračim mjestima. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) pratila je finansiranja kampanje, dok je Centar za građansko obrazovanje (CGO) sprovodio praćenje medija.

Međutim, uprkos tome konstantovane su brojne nepravilnosti kako na sami dan glasanja tako i tokom izborne kampanje. Stoga, ovaj izvještaj predstavlja pregled različitih vrsta zlouptreba koje su se dešavale tokom izborne kampanje. Sve zloupotrebe su podijeljenje u nekoliko kategorija shodno njihovoj prirodi. Na početku se bavimo medijima, koji su i u ranijim izbornim ciklusima instrumentalizovani i zloupotrebljavani radi propagande određene partije odnosno kandidata u ovom slučaju.

Pored medija, nesređenost i nemogućnost adekvatne provjere biračkog spiska dodatno urušava povjerenje u izborni proces. U dijelu koji se odnosi na institucionalnu prednost, koji se konstatuje u preliminarnim zaključcima OEBS-a za predsjedničkih izbora, prikazani su neki od ilustrativnih primjera na koji način se manipuliše radom institucije radi promocije određene političke opcije. Data je takođe analiza transparentnosti finansiranja političkih partija kao pitanja demokratskog standard kroz poštovanja Zakona o finansiranju političkih partija u Crnoj Gori.

Kompletan izvještaj možete preuzeti OVDJE (PDF)